Sindromi delecije i duplikacije

Delecija

Kromosomska delecija nastaje zbog gubitka fragmenta kromosoma. Može se dogoditi na bilo kojem kromosomu i može biti različite veličine. Rezultat kromosomske delecije jest gubitak genskog materijala, koji u normalnoj situaciji daje upute tijelu. Posljedice delecije ovise o veličini izgubljenog dijela i njegovoj lokaciji na kromosomu: drugim riječima, kakve je informacije sadržavao taj fragment genske tvari koji nedostaje.

Duplikacija

Kromosomska duplikacija suprotna je od delecije: to je duplikacija dijela kromosoma. Kao rezultat tijelo ima previše genskog materijala (ili uputa). Posljedice duplikacije također ovise o veličini i lokaciji dupliciranog dijela kromosoma.

Kliničke karakteristike delecija i duplikacija mogu uključivati razvojnu retardaciju i intelektualne razvojne poremećaje, usporeni rast, poremećaje u ponašanju, probleme s hranjenjem, smanjen tonus mišića, napadaje, karakteristične crte lica i druge abnormalnosti. Kliničke karakteristike delecija i duplikacija znatno variraju, stoga vam, ako se otkriju kromosomske abnormalnosti, preporučujemo da se posavjetujete sa stručnjakom koji će moći odgovoriti na vaša pitanja.

 

Alfa-talasemija, sindrom mentalne retardacije

Uzrokuje ozbiljne mentalne i fizičke teškoće s anomalijama lica. Karakteristične crte lica uključuju široko postavljene oči, epikantus (gornji kapak prekriva unutarnji kut oka), mali nos u obliku trokuta, ravno lice i mikrocefaliju. Većina bolesnika također ima genitalne anomalije i teški oblik anemije.

Sindrom neosjetljivosti na androgene (AIS)

Sindrom neosjetljivosti na androgene stanje je koje utječe na spolni razvoj prije rođenja i tijekom puberteta. Ljudi s ovim stanjem genski su muški, s jednim X-kromosomom i jednim Y-kromosomom u svakoj stanici. Budući da njihova tijela nisu u stanju reagirati na određene muške spolne hormone (zvane androgeni), imaju uglavnom ženske vanjske spolne karakteristike ili znakove i muškog i ženskog spolnog razvoja.

Angelmanov sindrom / Prader-Willijev sindrom

Angelmanov sindrom utječe na živčani sustav. Karakteristične značajke uključuju zakašnjeli razvoj, intelektualne teškoće, poremećaje kretanja i ravnoteže, specifično ponašanje (abnormalna količina stalne radosti) i ozbiljna oštećenja govora. Ostali klinički znakovi uključuju karakteristične crte lica, pigmentne promjene na koži, napadaje i probleme sa spavanjem.

Bannayan-Riley-Ruvalcabaov sindrom (BRRS)

Bannayan-Riley-Ruvalcabaov sindrom gensko je stanje koje karakteriziraju velika glava (makrocefalija), višestruki nekancerozni tumori i tumori slični izraslinama koji se nazivaju hamartomi te tamne pjege na penisu kod muškaraca. Znakovi i simptomi ovog sindroma prisutni su od rođenja ili postaju vidljivi u ranom djetinjstvu.

Sindrom branhio-oto-renalne displazije (BOR) / Melnick-Fraserov sindrom

Branhio-oto-renalni (BOR) sindrom jest stanje koje ometa razvoj tkiva u vratu i uzrokuje malformaciju ušiju i bubrega.

Sindrom mačjeg oka (CES)

Sindrom mačjeg oka (CES) rijedak je kromosomski poremećaj s vrlo varijabilnom kliničkom prezentacijom. Većina pacijenata ima višestruke malformacije koje utječu na oči (kolobom šarenice), uši (preaurikularne jamice i/ili oznake), analnu regiju (atrezija anusa), srce i bubrege. Intelektualne teškoće obično su blage ili granično normalne.

Sindrom delecije kromosoma 10q

Ova delecija popraćena je asimetrijom lica, izraženim nosom, uskom gornjom usnom, malom težinom pri rođenju, niskim stasom, klinodaktilijom petog prsta i muškim kriptorhizmom (odsutnost jednog ili obaju testisa). Osobe s delecijom 10q imaju različite oblike poteškoća u učenju i zaostaju u razvoju.

Sindrom mikrodelecije kromosoma 10q22.3-q23.31

Opetovane delecije kromosoma 10q22.3–q23.31 povezane su s dismorfnim značajkama lica, zakašnjelim razvojem i višestrukim urođenim anomalijama.

Sindrom delecije kromosoma 18p

Glavne su kliničke značajke ove delecije mentalne teškoće, poremećaji rasta, anomalije glave i lica (okruglo lice, proširena usna šupljina), abnormalne uši i anomalije udova, spolnih organa, mozga, očiju, srca i zuba.

Sindrom delecije kromosoma 18q

Karakteristike ove delecije vrlo su varijabilne i uključuju mentalne teškoće, nizak rast, smanjen mišićni tonus, poremećaje sluha, deformitet stopala, zašiljene prste i uvećana usta.

Sindrom Cornelia de Lange (CdLS)

Sindrom Cornelia de Lange karakterizira facijalni dismorfizam, povišene obrve, spojene obrve (sinofris), uvijen nos, uske usne, povećani srednji dio gornje usne, smanjen rast donje čeljusti. Klinička obilježja uključuju zaostajanje u razvoju, oštećenje rasta i kognitivno oštećenje te malformacije udova.

Cowdenov sindrom (CD)

Karakteristike Cowdenova sindroma uključuju benigne lezije u normalnom tkivu (koža, sluznica, prsa i štitnjača), na licu (u blizini i unutar usta) te na udovima.

Sindrom mačjeg plača (Cri du chat, delecija 5p)

Sindrom mačjeg plača karakteriziraju intelektualne teškoće, zakašnjeli razvoj, mikrocefalija, mala porođajna težina i širi razmak između očiju. Dojenčad s ovim stanjem često ima visokotonski plač.

Dandy-Walkerov sindrom (DWS)

Dandy-Walkerov sindrom utječe na razvoj mozga, primarno na razvoj malog mozga (dio koji koordinira kretanje). Glavna je značajka sindroma proširena četvrta klijetka. Do polovice oboljelih osoba ima intelektualne teškoće, zakašnjeli razvoj motoričkih sposobnosti, ukočenost mišića i napadaje.

DiGeorgeov sindrom tipa 2 (DGS2)

DiGeorgeov sindrom tipa 2 karakterizira nekoliko kliničkih problema poput srčane kongestije, smanjene paratireoidne funkcije, deformiranih crta lica, sporog razvoja, poteškoća s učenjem i imunodeficijencije T-stanica.

Distalna artrogripoza tipa 2B (DA2B)

Uobičajene kliničke značajke distalne artrogripoze tipa 2B uključuju stisnutu šaku, preklapanje prstiju, kamptodaktiliju, ulnarnu devijaciju i urođene pozicijske deformacije stopala. Pacijenti s ovim sindromom prepoznaju se po nazolabijalnim naborima, koso položenim palpebralnim fisurama prema dolje i malim ustima.

Duchenneova i Beckerova mišićna distrofija (DMD/BMD)

Mišićna distrofija jest skupina genskih stanja koje karakterizira progresivna mišićna slabost i propadanje (atrofija). Duchenneova i Beckerova vrsta mišićne distrofije dva su povezana stanja koja prvenstveno utječu na skeletne mišiće koji se upotrebljavaju za kretanje i na srčani (kardijalni) mišić. Ti se oblici mišićne distrofije javljaju gotovo isključivo kod muškaraca.

Dyggve-Melchior-Clausenov sindrom (DMC)

Sindrom DMC jest rijetko progresivno gensko stanje karakterizirano abnormalnim razvojem kostura, mikrocefalijom i intelektualnim teškoćama. Do danas je prijavljeno samo oko 100 slučajeva.

Feingoldov sindrom

Feingoldov sindrom jest autosomno dominantan poremećaj koji karakteriziraju varijabilna kombinacija mikrocefalije, malformacije udova, atrezija jednjaka i dvanaesnika te poteškoće u učenju / intelektualne teškoće.

Holoprozencefalija tipa 1 (HPE1)

Holoprozencefalija (HPE1) je najčešća strukturna malformacija ljudskog prednjeg mozga i javlja se nakon neuspjelog ili skraćenog cijepanja srednjeg dijela mozga u razvoju tijekom trećeg i četvrtog tjedna trudnoće.

Holoprozencefalija tipa 4 (HPE4)

Holoprozencefaliju tipa 4 karakteriziraju teške anomalije lica i mozga. Stupanj invalidnosti ovisi o stupnju oštećenja mozga. Teški oblici sindroma često su kobni.

Holoprozencefalija tipa 6 (HPE6)

Holoprozencefaliju tipa 6 karakterizira deformacija mozga i lica.

Jacobsenov sindrom

Jacobsenov sindrom jest stanje uzrokovano gubitkom genskog materijala iz 11. kromosoma. Znakovi i simptomi Jacobsenova sindroma znatno se razlikuju. Većina pogođenih pojedinaca ima zaostali razvoj, kognitivne poremećaje i poteškoće u učenju, kompulzivno ponašanje, kratak raspon pozornosti i slabo održavanje pažnje, autizam i karakteristične crte lica.

Langer-Giedionov sindrom (LGS)

Osobe s Langer-Giedionovim sindromom imaju mentalne teškoće i anomalije lica koje uključuju velike izbočene uši, okrugli vrh nosa, uvećanu gornju usnu i rijetku kosu. Ostala klinička obilježja uključuju anomalije lopatica, višestruku egzostozu (abnormalne formacije na kosti) i višak kože. Pacijenti također mogu imati krv u maternici i zadržavanje tekućine u vaginalnom otvoru.

Leukodistrofija s 11q14.2–q14.3

Mikrodelecija 11q14.2-q14.3 može uzrokovati leukodistrofiju, koja je popraćena epileptičnim napadima kod dojenčadi, teškim psihomotoričkim oštećenjima, poremećajima rasta i razvoja, mikrocefalijom, mikrofalusom, strukturnim poremećajima mozga i anomalijama lica (npr. okrugli vrh nosa, deformacije čela i kapka). Pacijenti s leukodistrofijom umiru tijekom djetinjstva.

Mentalna retardacija, X-vezani nedostatak hormona rasta (MRGH)

Mentalna retardacija, X-vezana, s izoliranim nedostatkom hormona rasta jest poremećaj karakteriziran povezivanjem različitih stupnjeva intelektualnih teškoća s panhipopituitarizmom, varijabilnim kombinacijama hipotireoidizma, zakašnjelim pubertetskim razvojem i niskim stasom zbog nedostatka hormona rasta.

Mikroftalmija tipa 6, hipoplazija hipofize

Pacijente s ovim sindromom karakterizira odsutnost jednog ili oba oka, brahicefalija (kraća lubanja), retrognatija (deformacija donje čeljusti), male uši, anomalije prstiju, nerazvijenost vanjskih genitalija i hipoplastični bubreg. Pacijenti imaju poremećaje u mozgu kao što je hipoplazija malog mozga i odsutnost specifičnih moždanih struktura.

Mikroftalmija s linearnim oštećenjima kože

Sindrom mikroftalmije s linearnim oštećenjima kože poremećaj je koji uglavnom pogađa žene. Kod ljudi s ovim stanjem jedno ili oba oka mogu biti vrlo mala ili slabo razvijena (mikroftalmija). Pogođeni pojedinci obično imaju neuobičajene linearne kožne oznake na glavi i vratu.

Sindrom monosomije 9p

Monosomija 9p rijetka je kromosomska anomalija koju karakteriziraju zaostajanje u psihomotoričkom razvoju, dismorfizam lica, jednostruka pupčana arterija, omfalokela, ingvinalna ili pupčana hernija, genitalne abnormalnosti, mišićna hipotonija i skolioza.

Orofaciodigitalni sindrom

Orofaciodigitalni sindrom skupina je srodnih stanja koja utječu na razvoj usne šupljine (usta i zubi), crta lica i prstiju (ruku i nogu).

X-vezani panhipopituitarizam

Ovaj sindrom uzrokuje smanjeno izlučivanje jednog ili više hormona koje proizvodi hipofiza, što može dovesti do patuljastog rasta kod djece i preranog starenja kod odraslih. Poremećaji izlučivanja gonadotropina utječu na reproduktivne funkcije.

Potocki-Lupskijev sindrom (sindrom duplikacije 17p11.2)

Uzrokuje blagi oblik intelektualnih teškoća, uključujući smanjene kognitivne sposobnosti, poremećaje u ponašanju, manjak pažnje, hiperaktivnost, a ponekad i autizam. Većina ljudi s tim sindromom nižeg je stasa.

Sindrom sličan Prader-Willijevu sindromu (sindrom SIM1)

Sindrom sličan Prader-Willijevu sindromu karakteriziraju smanjena fetalna aktivnost, pretilost, mišićna hipotonija, intelektualne teškoće, nizak rast, hipogonadotropni hipogonadizam te male ruke i stopala.

Riegerov sindrom tipa 1 (RIEG1)

Riegerov sindrom jest autosomno dominantni poremećaj morfogeneze koji rezultira abnormalnim razvojem prednjeg segmenta oka i sljepoćom od glaukoma u oko 50 % pogođenih pojedinaca. Sindrom je povezan sa sustavnim anomalijama, uključujući zubnu hipoplaziju, neuspjeh involucije periumbilikalne kože i maksilarnu hipoplaziju.

Saethre-Chotzenov sindrom (SCS)

Za Saethre-Chotzingov sindrom karakteristična je prisutnost nisko postavljene frontalne linije kose, nepravilnog očnog kapka (ptoza), abnormalne duljine uha, povećanoga parijetalnog foramena (otvor u kranijalnoj lubanji), kožne tvorbe između prstiju, uvećanog palca, deformacije prstiju i povećanog pritiska u mozgu.

Senzorineuralna gluhoća i muška neplodnost

Senzorineuralna gluhoća i muška neplodnost stanje je koje karakterizira gubitak sluha i neplodnost.

Smith-Magenisov sindrom

Smith-Magenisov sindrom razvojni je poremećaj koji pogađa mnoge dijelove tijela. Glavne značajke ovog stanja uključuju blage do umjerene intelektualne teškoće, usporene govorne i jezične sposobnosti, karakteristične crte lica, poremećaje spavanja i probleme u ponašanju.

Malformacija rascijepljene ruke/stopala tipa 3 – ektrodaktilija tipa 3 (SHFM3)

Ektrodaktilija tipa 3 uzrokuje poremećaje poput fuzije velikog broja prstiju na rukama i nogama, razdvajanja dlanova i stopala te izostanka i/ili nepotpunog razvoja različitih kostiju šake, stopala te prstiju na rukama i nogama. Određeni pacijenti razvijaju poremećaj razvoja mozga, mentalne poremećaje i orofacijalni rascjep.

Malformacija rascijepljene ruke/stopala tipa 5 – ektrodaktilija tipa 5 (SHFM5)

Malformacija rascijepljene ruke/rascijepljenog stopala (SHFM) jest strukturna malformacija udova koja uključuje deformaciju dlanova i stopala, spajanje prstiju, aplaziju i/ili hipoplaziju falangi, metakarpalnih i metatarzalnih kostiju. Određeni pacijenti razvijaju poremećaj razvoja mozga, mentalne poremećaje i orofacijalni rascjep.

Sindrom kongenitalne dijafragmalne hernije (HCD/DIH)

Kongenitalna dijafragmalna hernija (CDH) odnosi se na skupinu urođenih poremećaja u strukturnom integritetu dijafragme, što je često povezano sa smrtonosnom plućnom hipoplazijom i plućnom hipertenzijom. Učestalost kod novorođenčadi kreće se od jednog na 2500 do jednog na 4000, a postotak je smrtnosti od 30 % do 60 %.

Trihorinofalangealni sindrom tipa 1 (TRPS1)

Trihorinofalangealni sindrom tipa 1 (TRPS1) jest stanje koje uzrokuje malformacije kostiju i zglobova, karakteristične crte lica i nepravilnosti na koži, kosi, zubima, znojnim žlijezdama i noktima. Naziv stanja opisuje neka područja tijela koja su najčešće zahvaćena: dlaka (triho), nos (rino), prsti ruku i nogu (falangealni).

Van der Woudeov sindrom (VWS)

Van der Woudeov sindrom (VWS) jest rijedak urođeni genski dismorfni sindrom karakteriziran paramedijanskim fistulama donje usne, rascjepom usne s rascjepom nepca ili bez njega ili izdvojenim rascjepom nepca.

Sindrom WAGR i aniridija II

Većina ljudi sa sindromom WAGR ima aniridiju, nerazvijenost ili odsutnost šarenice, što može smanjiti oštrinu vida i povećati osjetljivost na svjetlost. Drugi su znakovi sindroma WAGR intelektualne teškoće, genitourinarne anomalije i problemi s bubrezima.

Wilmsov tumor 1 (WT1)

Wilmsov tumor 1 jedan je od najčešćih tumora koji se pojavljuju u djetinjstvu (jedan na 10 000 djece) i predstavlja 8 % svih karcinoma kod djece. Smatra se da je rezultat maligne transformacije abnormalno perzistentnih bubrežnih matičnih stanica koje zadržavaju potencijal embrionalne diferencijacije.

X-vezani limfoproliferativni sindrom (XLP)

X-vezani limfoproliferativni sindrom (XLP) iznimno je rijedak nasljedni imunodeficijencijski poremećaj koji karakteriziraju oštećen imunosni sustav koji se može lako zaraziti Epstein-Barrovim virusom, koji uzrokuje infektivnu mononukleozu.

Sindrom mikroduplikacije Xp11.22–p11.23

Klinički znakovi ove mikrodelecije neovisni su o spolu i veličini dupliciranja. Tipični su klinički znakovi različiti oblici napadaja. Pogođeni pojedinci stidljivi su i tvrdoglavi, a njihovo je ponašanje slično kao kod osobe s autizmom.

Sindrom mikrodelecije 1p36

Sindrom delecije 1p36 jest poremećaj koji obično uzrokuje ozbiljne intelektualne teškoće. Većina pogođenih pojedinaca ne govori ili govori tek nekoliko riječi. Mogu imati napadaje bijesa, gristi ili pokazati druge probleme u ponašanju. Većina ima strukturne abnormalnosti mozga, a napadaji se javljaju kod više od polovice pojedinaca s ovim poremećajem. Pogođeni pojedinci obično imaju slab mišićni tonus (hipotonija) i poteškoće u gutanju (disfagija).

Sindrom mikrodelecije 1q41–q42

Uobičajene kliničke značajke mikrodelecije 1q41-q42 uključuju znatan zastoj u razvoju i izražene dismorfizme na licu kao što su duboko smještene oči, širok nazalni vrh i potisnuti nosni most. U nekim su slučajevima prisutni mikrocefalija, rascjep nepca, uvrnuto stopalo, napadaji i nizak rast.

Sindrom mikrodelecije 2q33.1 (Glassov sindrom)

Glassov sindrom karakteriziraju intelektualne teškoće promjenjive težine i dismorfne crte lica, uključujući mikrognatiju, palpebralne pukotine prema dolje, rascjep nepca i zbijene zube.

Sindrom delecije 5q21.1–q31.2

Sindrom se prvenstveno prepoznaje na temelju znatno modificiranog lica, koje uključuje nisko čelo, podignute obrve, spojene obrve (sinofris), uski nos, smanjeni rast donje čeljusti (maksilarni prognatizam), povećani srednji dio gornje usne i uske usne. Glavne su kliničke značajke prefrontalni i postnatalni zastoj razvoja, mentalni poremećaji i abnormalni rast gornjih udova.

Sindrom delecije 8p23.1

Kliničke su značajke delecije 8p23.1 urođena bolest srca, urođena dijafragmalna hernija, kašnjenje u razvoju i tipični poremećaji ponašanja – hiperaktivnost i impulzivnost.

Sindrom duplikacije 8p23.1

Sindrom duplikacije 8p23.1 rijetka je kromosomska anomalija koja je posljedica djelomičnog umnožavanja kratkog kraka 8. kromosoma, s visokovarijabilnim fenotipom, koji je uglavnom karakteriziran blagim do umjerenim zastojem u razvoju, intelektualnim teškoćama, blagim dismorfizmom lica i urođenim srčanim anomalijama.

Sindrom duplikacije 11q11–q13.3

Sindrom karakterizira urođena gluhoća zbog nerazvijenog unutarnjeg uha. Duplikacija također može uzrokovati nerazvijenost vanjskog dijela ušiju. Vrlo mali zubi također su uobičajena značajka.

Sindrom mikrodelecije 12q14

Mikrodelecija 12q14 dovodi do blagog oblika mentalnih teškoća, ranih poremećaja u razvoju i osteopoikiloze (prekomjerna gustoća kostiju koja dovodi do bola). Pacijente karakterizira nizak rast.

Sindrom delecije 14q11–q22

Najčešća su obilježja pacijenata sa sindromom delecije 14q11–q22 mikrocefalija, hipotonija, slabiji rast, intelektualne teškoće sa slabim kontaktom očima, hipoplazija žuljevitog tijela i dismorfna obilježja, uključujući kratki nos, dug filtrum i ravan nosni most.

Sindrom prekomjernog rasta 15q26

Sindrom prekomjernog rasta karakteriziraju bubrežne anomalije (45 %), uključujući potkovičasti bubreg i agenezu bubrega (jedan ili oba bubrega fetusa ne uspijevaju se razviti). Česte su i hidronefroza (neadekvatno funkcioniranje bubrega), vezikoureteralni refluks (povratni protok urina), policistični bubreg i duplikacija desne bubrežne zdjelice. Osobe s ovim sindromom mogu imati mentalne teškoće, zakašnjeli razvoj i visok rast.

Sindrom mikrodelecije 16p11.2–p12.2

Popraćen je anomalijama lica, uključujući spljošteno lice, palpebralne pukotine nagnute prema dolje i anomaliju oka. Male uši i mentalne teškoće također su tipični za ovu mikrodeleciju.

Sindrom mikroduplikacije 16p11.2–p12.2

Sindrom duplikacije 16p11.2-p12.2 opetovani je genomski poremećaj s varijabilnim fenotipom koji uključuje zakašnjeli razvoj, dismorfne karakteristike, blage do teške intelektualne teškoće, autizam, opsesivno ili stereotipno ponašanje, nizak stas te anomalije ruku i prstiju.

Sindrom delecije 17q21.31

Sindrom delecije 17q21.31 ili Koolen-de Vriesov sindrom jest poremećaj koji karakteriziraju kašnjenje u razvoju i blage do umjerene intelektualne teškoće. Osobe s ovim poremećajem obično se opisuju kao vesele, društvene i susretljive. Obično imaju slab mišićni tonus (hipotonija) u djetinjstvu. Otprilike polovica ima opetovane napadaje (epilepsiju). Pogođeni pojedinci često imaju karakteristične crte lica, srčane nepravilnosti, probleme s bubrezima i kosturne anomalije.

Sindrom duplikacije 17q21.31

Sindrom duplikacije 17q21.31 uključuje nizak rast, mikrocefaliju, anomalije prsta, hirzutizam (prekomjerne dlake po tijelu), atopijski dermatitis, probavne tegobe, anomalije lica (mala usta, anomalije ušiju, mali nos) i anomalije nožnih prstiju. Osobe s ovom duplikacijom imaju mentalne teškoće, poteškoće u socijalnoj integraciji, slabe motoričke sposobnosti i probleme u ponašanju (agresija, hiperaktivnost, opsesivni poremećaji, poremećaji komunikacije).